Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu,
Trg Republike Hrvatske 12
13. i 14. listopada 2018.
Organizatori: Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara i Odsjek za glazbenu pedagogiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.
Prijave se za sudjelovanje primaju se u elektroničkom obliku na adresu: hdgt.hr@gmail.com
Subota, 13. listopada 2018.
10:00 – 10:30
Prijave
10:30 – 10:50
Izborna skupština HDGT-a
Izvješće o radu Društva, izbor novoga vodstva
Tihomir Petrović, prof.
11:00 – 12:00
Solfeggio – najteži predmet u glazbenoj školi. Iskustvo 50-godišnjeg rada u nastavi.
Uz predavanje će se spomenuti izdavaštvo HDGT-a i predstaviti nova izdanja u funkciji poboljšanja nastave solfeggia:
Martina Belković: Kajdanka vježbanka za 2. razred osnovne škole,
Blaženka Barlović: Solfeggio 4
Tihomir Petrović, prof.
12:00 – 15:00
stanka za ručak
15:00 – 16:50
prof. dr. Johannes Menke, Schola Cantorum Basiliensis, Basel
Monteverdijeva seconda pratica i osnove baroknog kontrapunkta
(predavanje će biti na engleskom jeziku, uz djelomičan prijevod na hrvatski)
17:00 – 17:45
Tihomir Petrović, prof.
Metodika nastave predmeta Polifonija u srednjoj glazbenoj školi
Nedjelja, 14. listopada 2017.
10:00 – 11:20
Tomislav Bužić, prof., GŠ Alberta Štrige, Križevci, HR:
Partimenti i mogućnost njihove primjene u postojećoj nastavi harmonije i polifonije u Hrvatskoj
11:30 – 12:15
Tihomir Petrović, prof.
Metodički pristup silaznoj kvintnoj srodnosti, kao uzornoj srodnosti akorda
12:30 – 14:00
Irena Markulin, prof. i Mirjana Futač Homen, prof.
Polifonija u nastavi predmeta Solfeggio; razvojni put od rane Glazbene edukacije do završetka srednjoškolskog obrazovanja
HDGT pridržava pravo promjene programa Dana teorije glazbe, o čemu će obavijestiti sve prijavljene sudionike.
Kotizacija za članove Društva iznosi 100 kn.
Kotizacija za sve druge zainteresirane iznosi 300 kn ili 200 kn za samo jedan dan.
Uplate se vrše na žiro račun:
HDGT, ZAGREB, PALMOTIĆEVA 2, IBAN 2723600001101500068
U pozivu na broj možete napisati OIB uplatitelja.
Upis u Društvo može se obaviti pri dolasku na Dane teorije glazbe, kao i uplata članarine te kotizacije.
Prof. dr. Johannes Menke
Monteverdijeva seconda pratica i osnove baroknog kontrapunkta
Dok je jasna ideja o renesansnom kontrapunktu uspostavljena kao didaktička disciplina u teoriji glazbe od kasnog 16. stoljeća, koncept baroknog kontrapunkta je ili puno šire shvaćen ili vrlo često koncentriran na rano 18. stoljeće, a posebno na glazbu J. S. Bacha. U svom predavanju pokušat ću zatvoriti jaz između Palestrine i Bacha, skicirajući nacrt baroknog kontrapunkta temeljenog na Claudiju Monteverdiju i njegovim suvremenicima. Kao jedan od najznačajnijih skladatelja moderne vokalne glazbe i tvorac pojma “seconda pratica”, Monteverdi pokazuje u svojim zbirkama madrigala širok spektar tehničkih značajki baroka, koje su karakteristične kako za njegovu glazbu tako i za cijelo razdoblje baroka. Rano 17. stoljeće pokazalo se ne samo kao prijelazno razdoblje već i period utemeljenja tehnika koje su dominirale skladateljskom umjetnošću sve do sredine 18. stoljeća.
Životopis
Johannes Menke rođen je 1972.g. u Nünbergu. Završio je studij glazbene pedagogije, oboe, glazbene teorije, kompozicije te germanistiku (Freiburg im Breisgau). 2004.g. doktorirao je na Tehničkom sveučilištu u Berlinu. Bio je urednik serije knjiga sinefonia, urednik dvaju svezaka Praksa i teorija partimenta te urednik časopisa Glazba i estetika. U razdoblju od 2008. – 2012. obnašao je funkciju predsjednika društva teorije glazbe njemačkog govornog područja (GMTH). Objavio je niz publikacija o analizi glazbe, povijesti teorije glazbe i glazbene didaktike. Nedavno je objavio knjigu Kontrapunkt II: glazba baroka (2017.g.). Od 1999. – 2009.g. predavao je teoriju glazbe i solfeggio na Sveučilištu za glazbu Freiburg im Breisgau. Od 2007.g. profesor je povijesno osviještene kompozicije i teorije glazbe na Schola Cantorum Basiliensis (Fachhochschule Nordwestschweiz).
Tomislav Bužić, prof.:
Partimenti i mogućnost njihove primjene u postojećoj nastavi harmonije i polifonije u Hrvatskoj
U posljednjih desetak godina zaboravljena osamnaestostoljetna praksa partimenta doživjela je neviđeni procvat. Ti instruktivni, uglavnom nešifrirani basovi osmišljeni su za potrebe obrazovanja mladih glazbenika u napuljskim konzervatorijima krajem 17. stoljeća, no zadržani su u upotrebi diljem Europe sve do sredine 19. stoljeća te su činili važan dio obrazovanja velikih skladatelja kao što su Scarlatti, Pergolesi, Bach, Händel, Haydn, Mozart ili Rossini. Pomoću partimenta mladi glazbenici su usvajali niz shema i stilskih konvencija koje su im dalje služile pri skladanju, sviranju continua ili pak samo za bolje razumijevanje glazbe, no za razliku od uobičajenih basso continuovježbi, partimenti predstavljaju jednolinijske skice cjelovitih skladbi, nerijetko u različitim ključevima kako bi se uputilo učenike na kontrapunktske odnose u gornjim glasovima. Mnoštvo teoretičara glazbe i muzikologa, predvođenih Giorgijom Sanguinettijem (The Art of Partimento. History, Theory and Practice, 2012.) i Robertom Gjerdingenom (Music in the Galant Style, 2007.) prihvatilo se mukotrpnog posla u ponovnom otkrivanju prakse partimenta te se naposljetku zapitali: mogu li se partimenti koristiti u današnjem glazbenom obrazovanju podjednako uspješno? Zasigurno mogu, pogotovo kada se sjetimo da glazba iz perioda od otprilike Bacha do Brahmsa (common practice period) još uvijek čini središnji dio obrazovanja u glazbenim školama.
U svojem izlaganju na praktičan ću način predstaviti tehniku realizacije partimenta te ih povezati s postojećim načinom učenja harmonije i polifonije u srednjim glazbenim školama (kod partimentane postoji čvrsta granica između harmonijskog i polifonog načina razmišljanja!). “Devčićeva harmonija”, prema kojoj radi najveći dio hrvatskih nastavnika, također nudi mnoštvo shema, sekvenci, harmonizacija ljestvica i drugih pravila indirektno proizašlih iz prakse partimenta što bi trebalo omogućiti dobro prihvaćanje partimenta. Čini se da bi partimenti kao dodatak mogli biti dobro uklopiti u postojeću nastavu harmonije i polifonije u Hrvatskoj iz više razloga: prvi je njihova umjetnička vrijednosti budući da je dobra realizacija partimenta slušno i reprodukcijski izuzetno primamljiva, drugi je njihova dovoljna sličnost s basovima i sopranima koje nastavnici imaju običaj koristiti na nastavi pa nije potrebno drastično prilagođavati metodički pristup, dok bi naglašeni improvizacijski karakter i rješavanje problematike pretežno direktno za klavirom pridonijelo razvoju učeničkih sposobnosti vezanih uz praktično muziciranje.
Životopis
Tomislav Bužić (1990.) opće i srednje glazbeno obrazovanje završio je u Križevcima, a 2015. je diplomirao na odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu na temu “Glazba prva tri učenika Stanka Horvata”. Apsolventsku godinu proveo je na studentskoj razmjeni u Cremoni (Università degli studi di Pavia – Dipartimento di Musicologia e Beni Culturali Cremona). Od 2016. zaposlen je kao nastavnik povijesti glazbe i teorijskih glazbenih predmeta u Glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima te paralelno pohađa doktorski studij teorije glazbe na Kunstuniversitӓtu u Grazu gdje mu je tema istraživanja “Recepcija barokne glazbe u odabranim djelima Rochberga, Schnittkea i Szymańskog”. Osnovna područja znanstvenog interesa su mu analiza skladateljskih praksi druge polovice 20.st., s posebnim naglaskom na recepciji rane glazbe u postmodernizmu, i priređivanje suvremenih notnih izdanja hrvatskih skladatelja 16. i 17. stoljeća. Redovito predstavlja svoje radove na međunarodnim stručnim skupovima (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Italija, Austrija i Poljska).
Irena Markulin, prof. i Mirjana Futač Homen, prof.
Polifonija u nastavi predmeta Solfeggio; razvojni put od rane glazbene edukacije do završetka srednjoškolskog obrazovanja
Prikazom razvojnog puta koji slijedi princip kretanja od glazbenog doživljaja i iskustva ka sve većim znanjima i detaljima o glazbi kao jedne od temeljnih postavki Funkcionalne muzičke pedagogije predavanje će obuhvatiti posebnost slijeda sadržaja, metodičkih postupaka i tehnika rada počevši od rane glazbene edukacije koje predmet Solfeggio nastavlja na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini.
Višegodišnje iskustvo bavljenja melodijom, melodijskim načinom mišljenja, višeglasjem, improvizacijama i raznim drugim metodičkim postupcima omogućava učeniku prirodan i lak način stjecanja znanja i vještina potrebnih za izvođenje, stvaranje i razumijevanje polifonih glazbenih djela.
Mirjana Futač Homen prof. mentor, stekla je zvanje profesora teorijskih glazbenih predmeta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlena je u Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu gdje radi kao nastavnik teorijskih glazbenih predmeta sa različitim uzrastima učenika. Sudjelovala je u osnivanju Društva za promicanje funkcionalne muzičke pedagogije, član je Predsjedništva, a posljednjih nekoliko godina je i tajnica udruge. Autorica je priručnika Solfeggio 5, Zagreb, GU Elly Bašić, 2016. i suautorica priručnika Glazbena literatura za solfeggio, Zagreb, HDGT, 2017.
Irena Markulin je nastavnica teoretskih glazbenih predmeta na Glazbenom učilištu Elly Bašić. Diplomirala je glazbenu teoriju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu pod mentorstvom prof. Mladena Tarbuka. Aktivno je sudjelovala kao predavačica na seminarima predškolskog programa funkcionalne muzičke pedagogije i solfeggia u osnovnoj glazbenoj školi s temama Sinkretizam u funkcionalnoj muzičkoj pedagogiji; likovni izraz djeteta, te Uporišta i pristup ranoj glazbenoj edukaciji u FMP-i. Predškolski program FMP-e predstavila je i na međunarodnim skupovima u Zagrebu – ART@muse IP erasmus: Counting rhymes in music education; Muzička akademija u Sarajevu: Pregled programskih cjelina od ll.do Vl. solfeggia; u Puli: Škola bez slabih učenika i Splitu (HPKZ OSDŽ3): Inkluzivna odgojno-obrazovna praksa u ranoj glazbenoj edukaciji funkcionalne muzičke pedagogije.
Tihomir Petrović, prof.
Solfeggio – najteži predmet u glazbenoj školi. Iskustvo 50-godišnjeg rada u nastavi
Predavanjem se želi skrenuti pozornost na sve probleme nastave predmeta Solfeggio, kao najtežeg i najzahtjevnijeg predmeta u glazbenom obrazovanju, te pokazati moguća rješenja problema. Uz predavanje će se spomenuti Izdavaštvo HDGT-a i predstaviti nova u funkciji poboljšanja nastave solfeggia: Martina Belković: Kajdanka vježbanka za 2. razred osnovne škole, Blaženka Barlović: Solfeggio 4.
Metodika nastave predmeta Polifonija u srednjoj glazbenoj školi
Predavanjem će se ukazati na pristup nastavi predmeta Polifonija u srednjoj glazbenoj školi utemeljen na popularnoj glazbi kao glavnom poticaju aktivnog pristupa učenika toj nastavi.
Metodički pristup silaznoj kvintnoj srodnosti, kao uzornoj srodnosti akorda
Upoznavanje odnosa akorda najčešće u našem obrazovnom sustavu počinje sa osvještavanjem silazne kvintne srodnosti, što u konačnici vodi k spoju glavnih kvintakorda: I – IV – V – I. Predavanjem se želi pokazati jedan od učenicima dopadljivih i bliskih načina iznošenja toga gradiva.
Tihomir Petrović (Zagreb, 1951.) do umirovljenja (2016.) predavao je teorijske predmete na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Od 1993. godine predaje glazbenu teoriju, solfeggio i osnove harmonije na Rock-akademiji u Zagrebu. Godine 1997. osnovao je i od tada vodi Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara, zatim časopis Theoria te biblioteku Društva. Godine 2005. utemeljio je manifestaciju Dani teorije glazbe, međunarodnoga karaktera. Autor je stručnih i metodičkih inovacija (paleta akorda, akordograf, igra Glazbeniče, ne ljuti se!), priručnika za glazbeno obrazovanje, popijevaka za djecu, četiriju crkvenih pjesmarica, znanstvenih i stručnih članaka, recenzija i eseja. Održava stručne seminare za učitelje glazbe, predavanja za učenike i studente te predavanja za najširu publiku s temama iz svih područja teorije glazbe, više od tisuću do danas, diljem Hrvatske te u inozemstvu.
