Ideja za ovakvu zbirku nastala je 1996/97. u Pazinu, tijekom Međunarodnoga seminara za crkvenu glazbu. Seminar je bio namijenjen svima onima koji sviranjem ili pjevanjem sudjeluju u misnom slavlju i koji su iznimnom voljom i trudom željeli ubrzano usvojiti glazbeničke vještine i znanja. Za njih i njima slične, crkvene popijevke u ovoj zbirci obrađene su vrlo jednostavno pa će im lako pristupiti i svirači manje vještih prstiju, kao i oni kojima je crkvena glazba samo blagdanska radost ili profesionalni cilj. U jednostavnosti nije se zanemarila kvaliteta i harmonijska raskoš, nužna da bi pratnja bila poticaj pučkom pjevanju. Još i više, u obradama se nastojalo istaknuti nježnu ljepotu napjeva, da bi, kao minijature za klavijaturna glazbala, lakše osvajale srca te potaknule zanimanje ne samo za svladavanje glazbeničkih vještina nego i za sam glazbeni nauk, koji takve obrade omogućuje. Time se ova zbirka razlikuje od sličnih, što bi se moglo shvatiti kao znak mojega podagoškog stremljenja i zbirci, uz odgojnu, dati i toliko željenu glazbeničko-obrazovnu vrijednost.
Prvo se izdanje Zbirke pojavilo krajem 2000, uoči proslave tristote obljetnice objavljivanja najvrednijega vrela hrvatske crkvene popijevke – zbornika Cithara octochorda (Beč, 1701). Godine 2009. objavljeno je drugo izdanje, promijenjeno i preuređeno.
U zbirci je osamdesetak popjevaka koje rado pjeva Hrvatska crkva. Napjevi su prepisani iz liturgijskog priručnika Slavimo Boga (Frankfurt/M – Zagreb, 1993) i hrvatske liturgijske pjesmarice Pjevajte Gospodu pjesmu novu (Zagreb, 1985), uz neznatne prilagodbe i pojednostavljenja. Uz svaku su popijevku u ovoj zbirci i brojevi te iste popijevke u dva spomenuta vrela (SB/PGPN), jer je zadaća ove zbirke da prema njima vodi, a ne da ih zamijeni. Među hrvatskim popijevkama u zbirci ima i nekoliko stranih, koje su se tijekom vremena u potpunosti sjedinile s našim repertorijem.
U obradama napjev je uvijek istaknut u najvišem glasu, a priređene su za harmonij ili orgulje i zapisane na instrumentalan način. Obrade su gotovo uvijek troglasne, a dionice su vođene sukladno načelima kontrapunktnog sloga. Stoga neće biti teško izvoditi ih i na tri glazbala, a s malo vještine lako bi ih se moglo pretvoriti i u vokalno troglasje.
Svaka je popijevka obrađena kao zaokružena oblikovna cjelina pa ima kratku predigru, odijeljenu od napjeva dvostrukom taktnom crtom. Završetak uvijek valja svirati i kao međuigru između kitica teksta, jer se često tek u njemu iznosi prava kadenca. Predigra je uglavnom građena imitacijski od melodije napjeva, a imitacijskih se postupaka može naći i u obradama, što se sve može iskoristiti u obrazovne svrhe. U obradama bez završetaka, između kitica se može svirati predigra.
Među napjevima nekoliko je gregorijanskih korala, ritmiziranih uz više ili manje česte promjene mjere. Ova će krutost i sputanost sigurno zasmetati kakvu istančanom uhu, ali će mnogim sviračima i pjevačima olakšati pristup i možda ih dublje uvesti u glazbeni nauk, te uputiti prema vještini pravilnije izvedbe gregorijanskoga korala.
Za ovako velik i značajan projekt potražio sam recenzente svih profila. Među njima su i docenti iz pazinskoga Međunarodnog seminara za crkvenu glazbu, fra Ivo Peran, prema čijim su savjetima popravljene sitne pojedinosti u tekstovima popjevaka, orguljaš Eduard Kancelar i Eugen Sagmeister, orguljaš i crkveni glazbenik iz Njemačke, a zatim i moji učitelji, kolege i prijatelji, i – što me posebno raduje – moji učenici, na čemu svima srdačno zahvaljujem. Riječi mnogih prema čijim je savjetima zbirka dotjerana objavljene su u Zbirci.
Drugo izdanje pjesmarice prošireno je s nekoliko popijevaka pa su promijenjeni brojevi popijevaka u odnosu na prvo izdanje, a ispravljene su i uočene pogreške u notama, riječima i rasporedu popijevaka, a za pojedine je odabran prikladniji tonalitet. Na završetku je dodana uskrsna popijevka Radujte se, kršćani, koja mi se, iako je ne navode prethodno spomenuti kantuali, učinila kao prikladan kraj Zbirke. Prvo izdanje zbirke Hrvatske crkvene popijevke (Zagreb, HDGT, 2000) objavljeno je uz financijsku potporu Tatjana Grgich Family Foundation, USA, a drugo je izdanje (Zagreb, HDGT, 2009) financirao autor osobno. (Tihomir Petrović)
