9. studenog 2019., dvorana Stančić

John Koslovsky, Konzervatorij u Amsterdamu

Felix Salzer i diseminacija teorije Heinricha Schenkera u drugoj polovici 20. stoljeća

Felix Salzer (1904. – 1986.) smatra se jednim od najutjecajnijih glazbenih teoretičara druge polovice 20. stoljeća. Rođen u Beču, Salzer je od vrlo rane dobi stjecao zavidno glazbeno obrazovanje, koje je kasnije nastavio studirajući muzikologiju, dirigiranje i teoriju glazbe. Među ostalima, Salzer je učio i od bečkoga teoretičara Heinricha Schenkera (1868. – 1935.) te je poslije Drugoga svjetskog rata diseminirao Schenkerove ideje u Sjevernoj Americi. U okviru toga Salzer je osmislio cijeli studijski program posvećen Schenkeru na Glazbenom učilištu Mannes (Mannes School of Music) u New Yorku te napisao mnoga pedagoška djela, čime je utjecao na cijele naraštaje glazbenika, nastavnika i znanstvenika. Ova će radionica upoznati polaznike sa Salzerovim djelom i otvoriti raspravu o mnogim idejama koje su nastale tijekom njegove duge i plodonosne karijere.

10:30 – 12:30 h: Prvi će dio radionice slušatelje uvesti u Salzerov život i djelo, od razdoblja naukovanja kod Hansa Weissea, Heinricha Schenkera i Guida Adlera u Beču tijekom 1920-ih i 1930-ih godina do njegova procvata kao nastavnika i znanstvenika u New Yorku od 1940-ih do kasnih 1970-ih. Predstavit će se osnove Salzerova pristupa analizi glazbe, snažno obilježenog Schenkerovim idejama o glazbenoj strukturi, te pokazati kako ih je tijekom 1960-ih i 1960-ih pretočio u djelotvoran pedagoški pristup. Raspravljat će se o glazbenim primjerima iz dvaju njegovih pedagoških knjiga, Strukturno slušanje (Structural Hearing, 1952.) i Kontrapunkt u kompoziciji (Counterpoint in Composition, 1969.), koje su pokušaj primjene šenkerijanskoga pristupa i na glazbu nastalu prije razdoblja baroka, kao i onu postromantičku. Koliko vrijeme bude dopuštalo, Salzerovo će se nasljeđe razmotriti i kroz rad njegovih učenika, ali i kasniju kritiku njegova djela, osobito u pogledu primjene Schenkerovih ideja na glazbu zapadne tradicije u širem smislu, kao i u okviru šire definicije tonalitetnosti.

14 – 15:30 h: U drugom će se dijelu radionice ispitati danas manje poznato područje Salzerova djela, koje bi, međutim, moglo biti od velikog interesa za glazbene teoretičare: analizu djela temeljenih na varijacijskim načelima. Na raznim će se razinama raspravljati o odabranim djelima poput Chaccone u d-moluiz Bachove 2. partite za violinu solo BWV 1004, 4. stavku Mozartova Divertimenta za gudački trio KV 563 i finala Brahmsove 4. simfonije u e-moluop. 98. Polaznici radionice najprije će formulirati vlastite analitičke ideje o ovim djelima, a potom raspraviti o Salzerovu rješenju „problema“ analize varijacija, s osobitim obzirom na pitanja vođenja glasova na krupnome planu, aspekte formalne organizacije i otkrića višeslojne naravi tehnike variranja.

Dr. John Koslovsky diplomirao je teoriju glazbe na Sveučilištu McGill te magistrirao i doktorirao na Glazbenome učilištu Eastman na Sveučilištu u Rochesteru. Uz nastavnu djelatnost na odsjeku za teoriju glazbe na Konzervatoriju u Amsterdamu, Koslovsky je znanstveni suradnik za humanističke znanosti na Sveučilištu u Utrechtu. Prije je predavao na Glazbenome učilištu Eastman i Glazbenome konzervatoriju Oberlin. Njegovo je područje širega znanstvenog interesa povijest teorije glazbe i muzikologije u prvoj polovici 20. stoljeća. Salzerov je rad Koslovsky istraživao u disertaciji Od Smisla i biti do Strukturnoga slušanja: razvoj misli Felixa Salzera u međuratnome Beču te njezin prijenos u poslijeratne Sjedinjene Američke Države (2010.). U sklopu toga projekta katalogizirao je Salzerove spise koji se čuvaju u Javnoj knjižnici New Yorka te je nagrađen Fulbrightovom stipendijom za arhivska istraživanja u Beču. Studije mu obuhvaćaju različite teme, od povijesti šenkerijanizma do analitičkih tumačenja djela skladatelja poput Machauta, Ockeghema, Schuberta, Bartóka i Debussyja. Član je istraživačkoga tima projekta Schenker Documents Online u okviru kojega je transkribirao i preveo cjelokupnu Schenkerovu korespondenciju s glazbenim kritičarom i novinarom Walterom Dahmsom,. Trenutačno proučava Schenkerovu korespondenciju s Hermannom Rothom, piše knjigu koja prati Salzerov utjecaj na širenje i razvoj šenkerijanske teorije u SAD-u od Drugoga svjetskog rata naovamo te razmatra ulogu Wagnerove opere Tristan i Izolda u povijesti analize glazbe od kraja 19. stoljeća do našega doba. Koslovsky je 2011. godine postao članom predsjedništva Nizozemsko-flamanskoga društva za teoriju glazbe, a dužnost njegova predsjednika obnaša od 2015.