Autorica: Martina Belković
Glazbena literatura za harmonijsku analizu donosi homofona glazbena djela ili odlomke djela nastalih od 16. do 20. stoljeća. Sastoji se od 14 poglavlja koja svojim sadržajem prate nastavu predmeta Harmonija u srednjoj glazbenoj školi. Dio primjera u Zbirci izrazito su poznate skladbe klasičnoga repertoara čije će se izvedbe s lakoćom pronaći u prosječnoj fonoteci. Sve ostale skladbe su pažljivo određene oznakama, što će olakšati pronalaženje potpunog notnog zapisa ili snimke djela ukoliko se pokaže interes ili potreba za tim. Radi lakšega je čitanja četveroglasje u Zbirci zapisano u dva notna sistema, umjesto dvije iste stanke u dvije dionica jednoga sistema napisana je jedna, a i način grupiranja nota ne odgovara onomu, koji se prakticira pri zapisu vokalnih partitura. Djela za orkekstar prikazana su u obliku klavirskih izvadaka.
Skladbe su birane po kriteriju maksimalne koncentracije jedne harmonijske pojave. Svako novo poglavlje uključuje i gradivo prethodnih pa, pri rješavanju bilo kojega zadatka, učenik mora demonstrirati svo znanje kojim vlada. Zbirka time bitno pridonosi potrebi da se, bez obzira na usredotočenje na novo gradivo, ono već naučeno ne zaboravlja. Uz to, svako poglavlje pomalo anticipira sljedeće, otvarajući tako interes za upoznavanjem novoga gradiva, pri čemu se pokušalo paziti da iskorak ne bude prevelik.
Redoslijed skladbi unutar pojedinoga poglavlja slijedi načelo postupnosti: od lakšega ka težem. Primjerice, poglavlje Kvintakordi počinje dvjema skladbama u kojima treba analizirati slog, položaj i način spajanja kvintakorda. Slijede tri skladbe s kvintakordima glavnih stupnjeva, zatim nekoliko odlomaka s kvintakordima glavnih i sporednih stupnjeva, a tek posljednja tri primjera uključuju i spoj kvintakorda petog i šestog stupnja. Zbog čisto tehničkih ograničenja ovakva se postupnost nije mogla održati u svakom poglavlju.
Primjeri se mogu koristiti u različitim dijelovima sata: mogu poslužiti pri obradi novog gradiva – učenici mogu sami donijeti zaključke o tome kako se neki akord postavlja ili spaja s drugim akordima, koja mu je uloga u harmonijskom slijedu i sl. Može se koristiti i pri vježbanju usvojenoga gradiva, kao i pri provjeri znanja. U Zbirci ima i malih harmonijskih modela (nizova poput onog u kojem su kvintakord i sekstakord istog stupnja povezani prohodnim kvartsekstakordom). Takvi se nizovi mogu nakon analize izdvojiti i vježbati na glasoviru.
Tijekom analize moguća je primjena znanja drugih nastavnih predmeta, s Glazbenim oblicima i s Poviješću glazbe. Duljina odlomaka varira od samo jedne fraze pa sve do pjesme ili dijelova sonatnoga oblika, a naslovi i navođenje skladatelja pojedinih primjera mogu potaknuti na “izlete” u glazbenu povijest.
Kako bi analiza mogla izgledati, pokazano je na primjeru korala iz kantate Ich bin vergnügt mit meinem Glücke, BWV 84 (koralna melodija Wer nur den lieben Gott läßt walten). Koral je analiziran na tri načina koja se pri analizi susreću u našoj i stranoj literaturi.
